Mliječni proizvod: Nobles mlijeko

Jeste li čuli da je prestao otkup mlijeka po selima? Ja čula prije par dana, od ljudi koji su pogođeni ovom nedaćom. Kako sam tako neinformisana pa nisam čula ranije? Ok, nije baš da mnogo pratim medije, ali zar ne bi trebalo da je to glavna vijest? 

Znatiželjno sam proguglala. Ima članaka o tome. 

Evropska unija (EU) od 1. aprila ukida proizvodne kvote za mlijeko, tako da će sve zemlje moći da proizvode mlijeka koliko žele, što će za posljedicu imati stvaranje velikih viškova, koji će se sigurno „preliti“ i u BiH.

http://www.nezavisne.com/posao/analize/Slijedi-poplava-mlijeka-iz-EU-296351.html

Međutim, problemi su od ranije. Prvo je ulaskom Hrvatske u EU izgubljeno to tržište. Od tada, skoro ništa nije učinjeno da naši dostignu standarde i počnu da izvoze. Sad, u martu ove godine, mljekare su naprasno prestale da otkupljuju mlijeko od malih proizvođača. Ubi nas uvoz.

http://www.glassrpske.com/drustvo/vijesti/Mljekare-otkazuju-otkup-mlijeka/lat/177346.html

http://www.rtvbn.com/338960/Na-Manjaci-prosipaju-mlijeko

Najopširniji tekst sam našla na DeutscheWelle sajtu, ironično.

http://www.dw.de/spasiti-mljekare-u-bih-po-svaku-cijenu/a-18355531 

Kako sam ja čula, stanje je sad takvo da se ponekad u selima pojavi otkupljivač koji nudi 27 feninga po litru!

I prosto mi nevjerovatno, i ljutim se i čudim se… Znam, to je činjenica, neuki i nesposobni ljudi nam vode državu. Ako se od njih očekuje spas, od toga nema ništa. Propadoše mljekari.

Ali ne čudim se ja njima. Čudim se „nama“, koji kupujemo to tuđe-slađe mlijeko, umjesto domaćeg.

Sjećam se, prvi put sam čula da postoji neka razlika između mlijeka kad nam je došla tetka iz Njemačke, prije jedno 15-20 godina. Kod nas se tada, kao i dan danas, pilo domaće mlijeko, ali ne iz prodavnice već kupljeno direktno od ljudi koji su muzli kravu. Tetka je prokomentarisala kako joj je to mlijeko jako, ona navikla na blaže, a i ima neki miris. Kakvo je to razblaženo mlijeko? – pitala sam se. Naše mlijeko je seljačko, gospoda piju drugačije – mislila sam.

Kupovali smo i mi mlijeko u prodavnici, ali uvijek nam je bilo važno da je od domaćeg proizvođača. A i to se pije samo kad nestane onog što je donijelo dijete čovjeka koji je muzao svoju kravu. milk.xlarge

Tu naviku sam prenijela i u novu kuću. Mlijeko mi donosi teta koja čisti zgradu. Svako jutro, čeka me litra mlijeka ispred vrata. Marku ga plaćam. Em jeftinije, em mi samo dolazi. A zadovoljstvo što imam domaće mlijeko za djecu umjesto kupovnih mućkalica sa tragovima antibiotika i sl. – neprocjenjivo.

Znam ljude koji kupuju tuđe. Kažu da im je ljepšeg okusa, da fino miriše. Smatraju da je kvalitetnije. Njihovo pravo, ne može im se sporiti. Zašto bi neko trošio svoj novac na nešto samo zato što je domaće, a ima bolju i jeftiniju ponudu od nekog stranog? Zar ne bi trebalo da taj domaći ima više poštovanja prema svom kupcu pa da podigne nivo, napravi bolje, makar ambalažu, ako je već tako mnogo do nje?

Tu sad već moram da primjetim da izgleda nije ni novac u piitanju, jer ne vidim da je tuđe jeftinije. Znači, vodimo se ljepotom ambalaže i mišlju da je skuplje kvalitetnije?

Pričajmo o ukusu i mirisu. Gledala sam jedan dokumentarac o vodi, flaširanoj vodi. Negdje u SAD-u su nudili ljudima da isprobaju različite vode. Komično je bilo. Kad su rekli ljudima da je voda iz Francuske, svi bi je hvalili, isticali kako se osjeti kvalitet i superiornost ukusa. A onda ih ošamare izjavom da se radi o običnoj vodi iz česme, koju niko neće da pije jer je navodno groznog okusa. Prikazivali su čak i jednu punionicu flaša, koja koristi upravo običnu vodu iz lokalnog vodovoda, ali imaju riječ IZVOR u imenu, i ljudi su to kupovali. Uh, kako mi je žao što se ne sjećam imena filma, rado bih okačila link.

Vratimo se našem mlijeku. Nevjerovatno, mlijeko se prosipa svinjama, baca se. U vremenu krize i besparice, nije se našao niko ko bi skupio gomilu flaša, potražio mušterije po gradu i dovozio im mlijeko od tih ljudi kojima su mljekare prestale otkupljivati mlijeko.

milkman

Težak posao? Hmm, pa jeste. Ma ne, to bi bio skroz lagan posao, milkman, raznosač mlijeka. Nego, težak posao ubijediti našeg čovjeka da mlijeko koje je izašlo iz kravinih sisa, krave koja živi tu negdje na okolnim brdima, mlijeko koje je neko muzao u kantu i presuo u flaše, flaše natovario u kese, gajbe, i dovezao do njega, eto takvo mlijeko da nije prljavo, gadno, opasno i sl. Uuu… Mnogi zaziru od takvog mlijeka. milk2

Ne, ne – Samo mlijeko koje je izašlo iz sisa neke daleke krave koju je muzla mašina koja se redovno steriliše nekakvim sredstvima i koje je u crijevima teklo do nekih velikih kanti, lonaca, i koje je onda bilo presipano u cisterne koje su vozile to u mljekaru u kojoj su se ubijale sve moguće bakterije koje su se mogle do tad razmnožiti u tom mlijeku, pa je onda još izvađena masnoća iz njega, pa bog te pit’o šta mu sve rade, i onda kad se to mlijeko uspe u fino pakovanje, onda se dugo vozi u kamionu, leži u skladištu, leži na policama prodavnice – e takvo mlijeko je dovoljno prefinjeno za nepce našeg sirotog Bosanca.

Odakle god da je, važno je da je industrija upletena. Oni brinu za nas, naše zdravlje. Higijena je prebitna. Nema veze što se može čak čuti i glasina da se mlijeko iz tetrapaka pravi od mlijeka u prahu, naravno uvezenog, jer kod nas nema postrojenja za pravljenje toga. Šta ima veze, pa i bebe jedu mllijeko u prahu, a zna se da bebama samo najbolje! Kako mislite nije bebeća hrana mlijeko u prahu? A nego šta je? Možda vilinska prašina? Nešto dodaš, nešto oduzmeš ali to je to – mllijeko u prahu. Koje je nekad bilo mlijeko, izašlo iz krave, koju je možda i ruka muzla.

Prosto se grozim kad vidim kuda ide ovaj svijet sa svojim strahom od prirode i prirodnog. Vjeruje se svakom ko ima moć. Ima poslovica „Apsolutna moć kvari apsolutno“. Kvarna su ta gospoda koja upravljaju nama. Ubijedili nas da je njihovo bolje. Bacamo naše i hrlimo njima kao muve bez glave. Sutra ćemo piti obojenu vodu, koja će mlijeka imati možda samo u tragovima. Nećemo imati pojma o tome jer nas to i ne zanima. Važno je da je strano. Važno je da je NOBLES.

Duša me boli za ovim čovjekom

Advertisements

15 thoughts on “Mliječni proizvod: Nobles mlijeko

  1. Ovde u BG su i pedijatri, kao i nutricionisti pre njih, počeli da zagovaraju neuvođenje mlečnih proizvoda deci pre godine dana a i kasnije. Dosta njih preporučuje i zaobilaženje mlečnih proizvoda u potpunosti. Ja sam odrasla na mleku iz kese, koje sam tako i pila bez kuvanja 🙂 Moja deca osim što su sisala, jedan i dalje, slabo jedu mlečne proizvode. Da li je u pitanju trend – opasnost od kazeina i sl. ili zaista naučna otkrića koja govore u prlog izbegavanju mleka, ne znam. Političari prate EU kojima nije u prilog naše još neupropašćeno mleko sa skoro organske livade. Ukinuće nam i med a o teletini da ne pričam. U tom procesu strada mali čovek, seljak koji tako živi i radi generacijama. Ne nudi im se alternativa niti dodatni podsticaj. Jednostavno će nestati.

    Liked by 1 person

    • Poznato mi to, ali me slabo dotiče taj trend. Svaka generacija pedijatara ima neka svoja velika otkrića. Za 20 godina kažu možda nešto skroz suprotno. A možda se to sve i priča baš zbog problema kvaliteta mlijeka i proizvoda koji su dostupni ljudima.
      Med ne mora niko tuđi da uništava, poljoprivrednici sami će to da urade sa svojim prekomjernim upotrebama pesticida i čuda.

      Свиђа ми се

  2. To je zapravo i cena ulaska u Evropu, samo na nekom mikro nivou. Zapadno tržište se širi, to je i poenta i razlog zašto nas prihvataju u uniju. A mi manji iz bivše Juge propadamo hrleći u njihov zagrljaj. Kad počnemo od nekoga da zavismo za osnovne životne namirnice, e tu smo ga ugasili! I sve smo manje svoji. Rekoh milion puta… pritajena okupacija suptilnim metodama.

    Liked by 1 person

    • Za male proizvođače mlijeka nije lako odjednom, nepripremljeni, da počnu proizvoditi sir. A i njega mora neko da kupi. Za prodavnice mora ispunjavati uslove koje oni nemaju, za prodavanje na pijaci mora neko tamo da sjedi, a seljaci nemaju vremena za to. Nije nesavladiv problem, ali očigledno treba pomoć ljudima.
      Evo – „Sarajevska mljekara Milkos vidi brzo rješenje problema u izvozu bijelog mekog sira tipa fete kojeg proizvodi u svojim modernim pogonima u Sarajevu, a za koji ima kapacitet od 7.000 tona godišnje….. da se sir proizveden u BiH izveze u Tursku. Time bi se na veoma brz način riješili problemi sa viškovima mlijeka s obzirom na to da bi Milkos otkupio sve viškove mlijeka od drugih mljekara, pretvorio ih u bijeli meki sir i izvezao u Tursku.“ Ali sve to može tek početkom sledeće godine…. Treba preživjeti do tad.
      http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/otkup-viska-mlijeka-nije-uopste-uredjen

      Свиђа ми се

  3. Ista situacija je i u Srbiji i što se tiče flaširane vode i mleka u tetrapaku.
    Mene ljudi gledaju jako čudno kada kažem da pijem vodu onu običnu“česmovaču“ jer su svi kupili one neke aparate,pa bokale sa filterima i raspravljaju se koja je marka vode bolja.Pazi, MARKA VODE!!I još me ubedjuju da je sve to čista izvorska voda a upakovali je u plastične flaše i mislim da i nema rok trajanja.Odnosno ,neograničeno može da se koristi i potpuno je ispravna i zdrava.Neka,hvala.Ja pijem česmovau i ništa mi ne fali.
    Ali da se vratim na mleko.Ja sam kao dete pila pravo mleko.Donosio nam je to mleko godinama čovek iz obližnjeg sela i to na biciklu.Sa obe strane je imao po veliku zatvorenu(ne baš hermetički) kantu i mericu od 1 litar.Mama je uglavnom uveče ostavljala na terasi šerpu sa poklopcem u koju je on sipao mleko.Na tom mleku se posle kuvanja ,kad se ohladi hvatao kajmak(prst debljine) koji su nam stavljali na hleb.Kako je to bilo ukusno!I bilo je zdravo,ma šta sada razni stručnjaci da pričaju jer sam ja bila jedno zdravo dete koje nije pokupilo bakterije iz tog nesterilizovanog mleka i posuda u kojima je transportovano.
    To mleko sam prestala da pijem kada su doneti neki propisi i neke inspekcije zabranile ovakvu prodaju u cilju zaštite zdravlja.
    Nisam stručnjak ali znam da nacija nikada nije bila bolesnija nego sada kad sva ta indrustija brine o našem zdravlju

    Liked by 1 person

  4. Sanja каже:

    Ja sam pila mlijeko ručno pomuzeno i kojem bi moja baka samo sklonila trunje koje upalo tokom mužnje, tzv. vareniku. To je bilo rizično, ali mi nikad nije bilo ništa. Jela sam sirova jaja, praktično sam odrasla na šatou, ali su bila domaća jaja od kokica koje su hodale okolo i nosile jaja van kaveza. Svojoj djeci ne bih dala ni jedno ni drugo. Prvo, nemam nikoga pouzdanog od koga bih mogla nabaviti mlijeko ili jaja, tj.da znam da krava/koka nije tretirana antibioticima/hormonima/itd. i da je domaćica „čista“. Ne tražim apoteku, ali vidjela sam svašta po selima.
    Što se tiče proizvodnje sira, mislim da je neka međunarodna organizacija pokušala pomoći farmerima s Vlašića da standardizuju proces pravljenja vlašićkog sira kako bi se mogao zaštiti kao autohtoni proizvod poput parmezana, ali su naišli na otpor tih ljudi, nezainteresovanost za standardizaciju i uvođenje sistema kvaliteta koji bi garantovali da proizvod kod npr. Mare bude identičan kao kod npr. Stoje. Da ne govorim o higijenskim uslovima koje su zatekli.

    Liked by 1 person

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s