Žena, majka, životinja

Čovjek jeste društveno biće. Toliko, da lako zaboravi da je i još nešto – da je, zajedno sa svim drugim bićima, dio prirode.

Jednu ženu, ta spoznaja nikad ne dohvati tako snažno kao kad zatrudni. Onog momenta kad sazna da je u drugom stanju, buka civilizacije se prebacuje na neku frekvenciju koja se slabo očitava. Tijelo postaje centar sopstvenog univerzuma.

Tijelo, koje ti je ranije služilo kao prevozno sredstvo, kao avatar za prikazivanje društvu, sada osluškuješ, paziš i maziš. Obraćaš pažnju na hranu koju mu daješ. Strijepiš nad stvarima koje su se prije podrazumijevale. Posteješ svjesna delikatnosti sopstvene biologije.

Odjednom, ti si jedno sa majkom prirodom. Odjednom, ti si majka priroda. Diviš se i čudiš se.

A šta kad mladunče izađe na svjetlost dana, kad se presiječe pupčana vrpca? Tada se kod žene bude instinkti prirode, isti oni kao kod životinja, za brigu o potomstvu.

Nekad nam prisjedne ovo poređenje, pogotovo onda kada otac mladunaca pokaže sličnost sa očevima iz životinjskog svijeta, kad se podrazumijeva da je isključivo mamino da se bavi djecom a on da ide u lov i šetka po kraju. Među njima ima izuzetaka isto onoliko koliko i među životinjskim vrstama ima onih kod kojih se očevi brinu o prinovi.

Ipak, htjele ne htjele, moramo priznati da se upravo tada, po dolasku bebe, najviše pokazuje naša „životinjska“ priroda.

Navodno, majka-pas toliko ne voli da joj neko dira mladunce da čak može i da ih odbaci ako na nekome osjeti tuđi miris. Majka-žena uopšte nije daleko od ovoga. Neće odbaciti bebu, ali onaj ko je puno dira sigurno neće dobiti najljubazniji tretman.

https://www.pinterest.com/pin/551761391821767454/Mnoge paralele se mogu pronaći između majčinstva žene i životinjskih vrsta, pogotovo između određenih tipova majki i određenih životinja. Oni koji se bave životinjama tvrde da je i kod njih to individualno, ali npr. među gorilama se ne može naći primjer „loše majke“. Ona doji mladunče 3-4 godine, ono spava s njom do svoje 6. godine. Znamo takvih brižnih majki i među ženama, zar ne? Ženke hijene su navodno agresivne i liče na mužjake upravo zato što jako dugo moraju da štite svoje potomke. Među ženama, možda možemo da ih uporedimo sa onima koje su prolazile kroz teške okolnosti i morale da se grčevito bore za svoju djecu.

Kod nas postoji bogato sujevjerje vezano za novorođenče i porodilju je . Npr., žena ne smije nikuda da hoda 40 dana po porođaju, može navući nesreću. Ne valja gledati u malu bebu da se ne urekne, a pošto mnogi ne poštuju, tu je vjerovanje da beba treba da nosi crveni povez oko ruke da se zaštiti od uroka. Da se bebin veš ne ostavlja vani preko noći, može nečastivi da ga zaposjedne…

Mnogo ih ima, i jednoj ženi koja se tek porodila sve to djeluje kao ogromna količina gluposti i prosto ne može da vjeruje da u današnje vrijeme takve priče još žive.

Ali, kad se malo bolje porazmisli, možda taj stari narod nije tek tako izmišljao ta pravila, nego i ima neke mudrosti u tome?

Gledanje, a zatim i diranje male bebe, se smatra potencijalno urokljivim možda upravo zato da se ispoštuje majka. Jer, skoro ni jedna majka ne voli da joj diraju bebu. Postoji li ona koja može opušteno otići u drugu sobu ili okrenuti se da ne nadgleda koliko stručno dotična osoba drži bebu? Skoro svaka misli da samo ona to najbolje zna, a da svi drugi to rade nakaradno. Zar ne ličimo na životinje upravo zbog ove „posesivnosti“ prema bebama?

Dalje, i medicina kaže da 40 dana traje oporavak od porođaja, toliko treba materici da se vrati na svoje mjesto. Sama priroda nalaže da se poštuje taj period. Sujevjerje koje „zabranjuje“ ženi da se vuca, zapravo joj daje pravo da miruje i pomogne svom tijelu u oporavku. Može se čak pretpostaviti i da plačkive bebe potpomažu tom prirodnom procesu, jer tjeraju žene da dugo leže i doje. A dojenje isto potpomaže vraćanje materice.

Ali, isto kao što je civilizacija doprinijela da nam oslabe neki drugi instinkti i čula, tako možemo posvjedočiti da i ovaj „nagon“ za ležanjem sa bebom biva izignorisan u određenom broju slučajeva. Pojedine žene-majke kao da su otuđene od prirode i više vole da što prije izgledaju kao da ništa nije bilo, kao da se nisu porodile i žurno se vraćaju u tokove društvenog života, dok bebu čuva neko drugi sa flašicom. Nekad je ovo ponašanje pod prisilom, a nekad dobrovoljno.

Često se za majke čuje ono „žena-majka-kraljica“, izraz koji odaje priznanje ženi koja je malo skrenula sa puta, ugrozila svoj društveni status, svoj odmor, svoja prijateljstva, zarad brige o djeci. Kraljica je zato što radi nešto što je za pohvalu ali pomalo i nerazumno – Zašto joj to treba? A radi se o skretanju u životinjski svijet, otkrivanje beskrajne ljubavi i sreće u nečemu što razum ne može da pojmi. I zato je žena-majka-kraljica zapravo žena-majka-životinja.

Advertisements

11 thoughts on “Žena, majka, životinja

  1. Draga nina2vatre,

    izvrstan tekst! Baš sam neki dan upravo to pokušavala objasniti kolegici, tek postaloj tetki, bijesnoj što joj sestra ne da na čuvanje bebu staru par tjedana. Nije joj jasno zašto sestra plače da je umorna i da joj je ponekad naporno, a malenu ne daje od sebe. I koliko se god ja trudila uspoređujuć majku sa životinjom, nije pomoglo. Teško će to razumjeti netko tko nije osjetio čari majčinstva.

    LP

    Liked by 1 person

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s