Južnoamerički virus u Banjaluci!

Već neko vrijeme Banjalukom se širi jedan novi virus. Ništa opasno kao Zika, ali isto dolazi iz Latinoamerike. Kod koga se dobro primi, može da utiče na kvalitet života a kažu da je velika vjerovatnoća da se prenese i na potomke. I inače je prelazan pa druženje sa inficiranima nosi veliki rizik od širenja zaraze. Kažu da ima i imunih, ali to nisu ljudi vakcinisani protiv ovog, nego „operisani od“ čitave grupe sličnih virusa.

Kako se manifestuje?

Najviše udara na psihu. Zaražena osoba ima potrebu za redovnim opštenjem sa drugim oboljelima. Kao kakvi sektaši, oni su u stanju da zaborave na sve obaveze, izignorišu familiju, samo zarad sastančenja sa klanom, kao pravi ovisnici što moraju da dobiju svoju dozu.To potroši cijelu platu za vikende u Beogradu, Zagrebu, jer tamo se okupljaju hronični bolesnici iz cijelog regiona. Da, bolest je uglavnom neizlječiva.

Kako je to došlo u BL?

Nije Banjaluka na kraj sela žuta kuća, izolovana palanka, nego grad iz kojeg ljudi putuju i vole da prate trendove, pa čak kad je i ovakva boleština u pitanju. Ljudi hodali, vidjeli, pokupili „klicu“. Polako su se prepoznavali i pronalazili po gradu i kraj, tj. početak se desio.

Našla se tu i jedna dugogodišnja hodočasnica takvih okupljanja. Zaražena još za vrijeme studiranja u Beogradu, prije jedno 6 godina, vrijednim i vijernim posjećivanjem što malih što velikih obreda, došla je do stadijuma opsjednutosti gdje joj je Banjaluka postala skučena jer nije mogla tu da dobije svoju „dozu“.

Čovjek bi pomislio, kad neko živi godinu dana u Rimu, godinu u Parizu, čitav faks u Beogradu, da ima mali milion stvari koje mu fale u BL, ali ne. Njoj smeta što nema TO.

Kad se ova zaražena osoba srela sa drugim nosiocima virusa, desio se mali pokret, odnosno preokret. Prvi sastanci su brojali oko 15ak inficiranih, ali kako se virus aktivirao brzo je došlo do ekspanzije. Povampirili se. Hoće svježu krv. Hoće da budu kao Bg i Zg. BLg??!

Počeli su da mame nedužno stanovništvo na svoja ritualna okupljanja, virus se širio. Iskusni Beogradski vampiri, odnosno učitelji, kako ih među sobom zovu, nanjušili su da je BL spremna na osvajanje.

Dolaze 2 vikenda mjesečno da šire svoj nauk među Banjalučanima. Ostalo vrijeme, na redovnim sedmičnim radionicama, vode ih iskusni članovi.

Jedan od njih je spomenuta dugogodišnja ovisnica. Pa stvarno, kako drugačije reći za nekoga ko dođe kod sestre koju nije vidjela nekoliko mjeseci, i u 7 dana 2 puta ide na TO, malo falilo da bude i 3 puta. Kako to, gdje TO još ima? Ma ima svuda, samo BL malo kaska. I ja se iznenadila, kontam Žnj grad u Njemačkoj, to bude po velikim gradovima. Ma kakvi.

tinine m.

Ovo smo komentarisale kad je okačila 50. istu sliku na fb, samo sad neki drugi grad

Ima svuda, a sad ima i u BL. I da, dotična osoba je moja sestra. Tina je našla grupu ljudi s kojima, umjesto da ide negdje, dovede TO u BL.

Šta je TO?

E to vam je TANGO. Argentinski tango, tango argentino. Da, znam, bilo je tanga i prije u BL po plesnim školama. Ali nije to takav tango. Kažu TANGEROSI da je skroz drugačije i da čak oni koji su učili u školama plesa slabo se snalaze na njihovim MILONGAMA, tako se zovu ta njihova okupljanja. Plesne večeri, milonge (može i po danu). Časovi su drugo.

Ovo nije tango koji se pleše da bi bio atraktivan publici, nego se radi o uživanju u plesu. Učite korake ali ne i koreografiju. Muškarac mora da nauči da vodi a žena uči kako da se prepusti njegovom vođenju. (Ovo mi se sviđa.)

Ma mi u kući smo stalno zezali Tinu kako taj njen tango ne izgleda baš zanimljivo. Samo nešto hodaju… To ona pokušavala da nas zarazi pokazujući nam npr. video nekog poznatog plesnog para. Rekla je da moramo probati da bi razumjeli. I stvarno, kad su počeli da drže časove, naša druga, tj. treća sestra ode i jako joj se svidi. Čak je i mama išla. Ja nisam jer mi djeca još ne dopuštaju takve izlete. A i mislila sam da nije baš za mene, više bi mi odgovarala npr. salsa. A onda kad se Tina udavala,  mlada i mladoženja su za svoj prvi ples naravno izabrali tango, i ja sam vidjela… Bilo je tako lijepo, prefinjeno a jednostavno. Romantično.

A i ako ćemo skroz iskreno, kod tanga mi se sviđa i što muškarci uopšte ne izgledaju ženskasto kad plešu, nego su pravi frajeri.

tango

Jedna iz Tininog albuma. Koliko dobro ovo izgleda?

Zašto su ljudi uopšte prestali da tako plešu u paru?? Ples se razvijao zajedno sa civilizacijom, toga je uvijek bilo. Ne znam kako se desilo da tako lako odbacimo nešto što nam istinski prija, da svedemo to na neko opušteno budalesanje, uglavnom samih žena? Disciplina, umijeće… Zašto nam je to postalo tako strano?

Ja sam trenutno u nemogućnosti da se upustim u ovu avanturu, ali neće to još dugo trajati. Doće dan da se i ja bacim u te vode. Već smišljam organizaciju… Možda prvo ljetna škola Kolašin ili festival u Poreču… Ma ti tangerosi samo hodaju, stalno neki tango festivali, kampovi. Ne samo što se isplešu nego se i druže sa ljudima iz cijelog regiona. Ima ih i mladih i starih i svima je lijepo. Evo link da pogledajte njihove fotografije.

Ova vesela tango porodica  zove se Tango Natural Banja Luka (ovo je još jedan link za njihov fb profil). Trenutno broji oko 45 članova, a sprema se i proširenje. Novi upis je predviđen za 24.9., taman imate vremena da se pošteno ispredomišljate oko ići ili ne ići. Zapratite na fb-u za preciznije detalje.

Naradno da da, ići!

P.S. Pozdravite mi sestru i recite joj da sam vas ja nagovorila. 😉

 

Napomena: Ovaj tekst ulazi u izbor naboljih blogova u BiH na takmičenju m:bloger kompanije m:tel.

 

 

 

Preča posla, ćorava posla i brdovita posla

Šta se tačno dešava, ja ne znam. Samo vidim da se mnogo ljudi prepalo da će postati realnost – dozvoljena vožnja automobila na Banj brdu, Šehitlucima. Šuška se da je u pitanju izgradnja nekog novog ugostiteljskog objekta na vrhu, pa eto, gradu ne bi škodio profit.

Većina građana se zgražava na ovu ideju. To je voljeno šetalište i izletište Banjalučana, oaza mira i prirode. Zar je moguće da postoji um koji bi to uništio zarad profita od ugostitelja?!

Ako auta krenu put spomenika (i sad je to dozvoljeno uz posebnu dozvolu) od šetnje nema ništa. Ko će normalan da se bori sa saobraćajem a krenuo u prirodu?

Meni lično se desilo JEDNOM da nisam otišla gore na izlet sa prijateljima jer nisam bila spremna za toliko pješačenja sa djecom, nismo imali neophodne stvari. Ali ako saobraćaj krene tim putem, neću NIKAD šetati do spomenika sa djecom. To bi bilo kao da dobrovoljno idem na STRESS-TERAPIJU, hoće li mi dijete potrčati 2 metra od mene i rizikovati živu glavu.

Ankete kažu da ovu inicijativu podržava jako mali broj građana. Zašto se onda ljudi brinu?

„Gdje ima dima, tu ima i vatre“, kaže stara poslovica.

Svi mi vrlo dobro znamo gdje živimo, ovdje je sve moguće. Vidjeli ste svi kako su nadžidžali svoje kićene vikendice pored slapova na Krupi. Toliko je žalosno da nije ni smiješno. Vidjeli ste svi kako su u BL park pretvorili u zgradurinu. Kad ćemo vidjeti da u BL, u kojoj se toliko gradi i gradi, osvane i neka nova zelena površina? Zašto su nam srednjoškolci željni ljulja pa od njih ne može opstati ni onih malo što ima za djecu? Kad šetate pored Vrbasa, primjetite li da je jedna obala „privatizovana“? Mislite da je nemoguće da se i drugoj to desi jednog dana? Mislite da nečija gramzivost ima mjeru?

Naši zatucani političari teško da mogu razumjeti šta Banj brdo znači građanima. A i da razumiju, k’o da ih je briga… Oni možda već zamišljaju kako će i gore posaditi koju ekskluzivnu vikendicu, zato što mogu.

Mogu li?

Mogu, naravno da mogu… da pokušaju. Njihovo je da pokušaju. A hoćemo li mi to dozvoliti? Možemo li spriječiti?

Političarima smo mi dali pravo na upravljanje. To se kod nas zove vlast, jer kod nas narod navikao da se pokori upravitelju. Nema pobune. Može da nam se ne sviđa kako djeluju, ali vlast je vlast i nema tu šta da se laktamo s njima.

U Francuskoj ljudi kad protestvuju uzvikuju „NISMO ZADOVOLJNI“. Čuj to, znači nije mu loše, već samo nije zadovoljan i Francuz izlazi na ulice? Ih kakav slabić, ma mi ovjde možemo da trpimo dok nam ne dođe do guše, tek onda idemo na proteste.

Strah i nevjerica se šire među Banjalučanima. Mislite li da je to samo fatamorgana, da se bespotrebno brinu i smaraju nas s tim, a ništa se još ne zna?

E pa možda baš zato i ima nade da se sačuva ovaj biser Banjaluke, ako se svi spremimo na akciju. Ljudi su se već organizovali, na fb-u imate grupu, pratite Rekreativna zona Banj brdo-Šehitluci.

Moraćemo im ipak pomoći malo više nego like-om. Nemojte da bude – Imam preča posla, ima drugih koji će se boriti s tim… To su ćorava posla, ako je neko uzeo pare to je već gotova stvar… 

Jer kako reče jedna Nela S. (prepisujem joj status sa fejsa, nadam se da neće zamjeriti) „Ako nam i Šehove oduzmu, onda stvarno nismo ni za šta.“