Jedno k’o nijedno, dvoje k’o jedno? I postoji li optimalna razlika u godinama između djece?

Dugačak naslov, jerbo me strefila dva pitanja jednim udarcem.

Elem, srela ja jednu ženu koju sam davno nekad viđala u parkiću gdje smo vodile djecu. Ima skoro 2 goidne od toga. Tada smo obje imale po jednog dječaka. Kasnije su vandali uništili tobogan na tom mjestu pa više nismo išli tamo.

Ja sam bila samo sa starijim djetetom, a ona vodi dječaka od oko 4,5 god. za ruku i nosi bebu od, odokativno 8-9 mjeseci.

– Oho, stigla vam nova beba! – kažem ja veselo, onako u prolazu.

– Uh, da… – otpuhuje ona, nekako umorno. Vidim žuri, nemamo vremena za priču, uspjela je samo da dobaci – Ma… Vidjećeš šta je to kad dobiješ drugo.

– Ooo znaaam! Imam već drugo!

pokusaj uspavljivanja

pokušaj uspavljivanja male bebe neslavno završio

Ooo, vrlo dobro znam šta je ona sve htjela reći o tome kako je kad imaš dvoje djece, u poređenju sa imati samo jedno. Uh, ponekad, dok je beba mala, to djeluje kao da vas je zgazio tenk, tj. da vas gazi i gazi… To ponekad zna da bude dosta često tokom cijele bebine prve godine. Samo skačeš vamo tamo, nema predaha.

Da, stvarno je velika razlika između toga kad imaš jedno i dvoje djece. Kad dođe drugo, ono sa prvim ti izgleda kao šetnja parkom, što bi rekli Englezi. Ali da li je baš jedno k’o ni jedno?? Hmmm.. tu baš ne mogu da se složim. I to jedno zna biti pravi okupator. Ja bih prije rekla jedno kao jedno a dvoje kao četvoro.

Majke mi, imam osjećaj da se sa dvoje barata isto kao sa četvoro. Vjerovatno zato što ne znam kako je sa četvoro… Ali stvarno, što se tiče posla oko njih, to dvoje te toliko istrenira da poslije možeš i vrtić cijeli da čuvaš.

Nego, meni se tu sad upalila lampica – kako je njoj, ženi koju sam srela, to isto tako zahtijevno kao i meni, pa kod nje je 2 godine veća razlika među djecom nego kod mene! Šta bi sa onom pričom kako je 3 godine optimalno, dakle idealno, za razmak? Kao da je to mnogo lakše nego ovo moje 19,5 mjeseci! Razmišljam, koga još znam da ima te idelane uslove? Maz kakvi crni idealni, nije im ništa lakše nego meni, možda su samo nijense u pitanju. Što se tiče „lakoće“ mislim da su dobro prošli tek oni koji imaju preko 5 godina razlike. Sve ispod toga jako liči jedno da drugo. Te tri godine su samo možda najkompromisniji kompromis između olakšavanja sebi i toga da ti se djeca druže, jer preko toga neće baš biti tandem… Možda jedino, tako dobiješ mali odmor od bebećanluka.

Nema idealnog, nema optimalnog, najbolje je ono koje se baš vama sviđa!

Advertisements