Nemoj da dojiš!

Draga N_ _ _,

daleko si pa ne znam kako provodiš dane sa svojom bebicom. Nadam se da uživaš i da ne slušaš mnogo savjete oko toga kako i šta sa bebom – kupanje, povijanje, položaj kad spava itd… Znaš, ti savjeti se mijenjaju svakih 20 godina, pa i manje, a ljudi i bebica je bilo od pamtivjeka. Nekako smo preživjeli do sad. Slušaj svoju intuiciju, jedino tako možeš biti zadovoljna, a zadovoljna mama je sve što treba jednoj bebi.

Ja, molim-te-lijepo, mama sa stažom od evo tačno tri godine na današnji dan, ipak ne mogu da ispoštujem kulturu nezadiranja u tvoj lonac, tj. čime hraniš bebu. Znam da je to nekulturno, naporno, čak odbojno, ali se usuđujem jer smo dovoljno bliske, pa ćeš mi oprostiti valjda… :*

Elem, htjela sam ti reći ovo: NEMOJ DA DOJIŠ! Šta će ti to?!

Dojenje je precjenjeno, naučne studije rađene na blizancima to dokazuju. (http://researchnews.osu.edu/archive/sibbreast.htm)

Formula je jednako dobra za bebu, a neuporedivo je jednostavnije tako. Ti ćeš jednako da voliš, paziš i maziš bebu, dojila je ili ne.

A dojenje ti može biti prava noćna mora.

Čovječe, ja sam morala prvih mjesec dana da preležim sa bebom, samo prebacivala s jedne na drugu sisu, ucrvala sam se. Joj bilo vruće, sva znojava, mlijeko curi… Istuširam se, a ono krene u mlazevima da lije niz mene. Familija dolazila, a ja sva na izvol’te, fuj. Sreća da tad nisam bila u toku, nisam znala kako je to debilno. Tek sam kasnije vidjela kako žene fino daju bebi flašicu sa formulom, ona spava satima, mlijeko se fino smanji na neku ok količinu, ponekad podojiš i super. Možda uspiješ tako i da ti samo nestane, da i ne moraš tražiti od doktora one tabletice za prekid.

Možete odmah sa društvom na kaficu, ma može šta god, ne moraš ti stalno biti sa bebom. Bilo ko joj može dati flašicu – neprocjenljivo! Ja sam ti bila izludila od te vezanosti, ma prosto sam mrzila muža kad ode nekad na kafu poslije posla. On može a ja ne!! Uh! Valjda treba da se solidariše.

Kasnije, nema kakvih nije bilo situacija da šizneš od dojenja. Te bebare se navuku na siku, nije njima to samo zbog mlijeka, i onda hoće da im glumiš dudu.

Pazi majke ti ovu situaciju. Fotkala se za CaraDara-inu Školu za dresuru cura

multitasking dojenje

Kome ovo treba u životu?!

Ma morala sam da dojim i na wc šolji, ajd što kad kakim, ali mijenjanje uloška je stvarno bilo iritantno. Huuh, nema gdje me nisu safatavali, silovanje sise, bukvalno. U kafiću, u parkiću, u šetnji, u muškom društvu… Sreća pa sam imala onu sling maramu, kad vidim da je nepovoljna situacija, tu ih sakrijem pa se ne vidi.

Znaš, nekima smeta da vide dojenje.

Ti možda naivno misliš da se isfuravanje sise u javnosti smatra za nešto seksi, pa odatle problem. Moja ti, kad se radi o dojenju, nekima se to čak i gadi. Ne znam da li je do toga što se doživljava da sisa inače služi muškoj pohoti, a sisa koja doji izgleda kao da je promjenila vjeru, poklonila se drugom bogu – bebi, a ne muškarcu. Ili je možda što ljude to podsjeća na našu životinjsku prošlost, kad smo bili dio prirode, kao kakve čimpanze, koze ili bilo kakva druga živuljka – sisar.

Mislim, čovjek se izdigao iznad toga. Mi imamo inteligenciju. Naučili smo kako unaprijediti tu situaciju. Što da ne koristimo blagodeti koje donosi društvo i njegovi proizvodi? Adaptirano mlijeko je sjajna stvar. Jest’ da košta, ali to ti je kao da slobodu kupuješ. Sloboda nikad nije skupa.

Nemoj biti seljanka k’o ja, ne mogu nigdje da mrdnem od djeteta. Nije ni beba više, skoro 17 punih mjeseci ima, a još me cijedi, ne posustaje. Ma nije mi više ni to što doji, već što dok to radi rukom čapa drugu bradavicu, stvarno boli. Bukvalno se borimo, ja guram ruku, ona vraća i ljuti se. A koliko su me još puta ujedali, i ona i brat joj, uhh..!

Ma mazohizam, to ti je to. A pomalo i sadizam – mučiš dijete da sebi navlači malo po malo mlijeka umjesto da ga nahraniš fino flašicom i mirna Bosna. Bar znaš je li jeo, koliko je jeo i to, a ne da budeš u stalnom preispitivanju je li mu bilo dovoljno.

Nemoj da dojiš! Šta će ti to!

Nećeš valjda ovako da završiš?!

Sad se ti možda pitaš – a što onda ja to radim? Pa ne znam, kako da ti kažem… Ako ti kažem, rizikujem da i ti htjedneš to, da dojiš.

Jeste, ima tu nešto što ti nisam rekla. Ali to ćeš i sama shvatiti ako poželiš da dojiš, bez obzira da li ti uspije ili ne.

Nekad se i to desi, namučiš se kao konj a ništa od te ljubavi. Agoniju žene proživljavaju.

A ako ne budeš željela da dojiš, e onda bolje da ti to i ne pričam, bolje je tako, da ne znaš šta propuštaš.

Ljubim te puno, a bebaru još više!  

p.s. De majke ti, ako budeš dojila, pazi da ti ne grize bradavicu, em će užasno da te boli, em neće ništa izvući-navući. Gurni mu prst među desni, izvuci siku i ponovo. Mora da uhvati kako treba, široko. Nemoj brzo da mijenjaš strane, bar 20 min nek vuče jednu. I ako ti djeluje da nema ništa, nema veze, to samo krene odjednom… Refleks otpuštanja, ma naučićeš već sve i sama.

Foto preuzeta sa http://www.dailymail.co.uk/femail/article-26o da28142/Would-eat-toilet-Powerful-new-ad-series-shows-nursing-mothers-confined-bathroom-stalls-bid-break-taboo-public-breastfeeding.html

Advertisements

Mliječni proizvod: Nobles mlijeko

Jeste li čuli da je prestao otkup mlijeka po selima? Ja čula prije par dana, od ljudi koji su pogođeni ovom nedaćom. Kako sam tako neinformisana pa nisam čula ranije? Ok, nije baš da mnogo pratim medije, ali zar ne bi trebalo da je to glavna vijest? 

Znatiželjno sam proguglala. Ima članaka o tome. 

Evropska unija (EU) od 1. aprila ukida proizvodne kvote za mlijeko, tako da će sve zemlje moći da proizvode mlijeka koliko žele, što će za posljedicu imati stvaranje velikih viškova, koji će se sigurno „preliti“ i u BiH.

http://www.nezavisne.com/posao/analize/Slijedi-poplava-mlijeka-iz-EU-296351.html

Međutim, problemi su od ranije. Prvo je ulaskom Hrvatske u EU izgubljeno to tržište. Od tada, skoro ništa nije učinjeno da naši dostignu standarde i počnu da izvoze. Sad, u martu ove godine, mljekare su naprasno prestale da otkupljuju mlijeko od malih proizvođača. Ubi nas uvoz.

http://www.glassrpske.com/drustvo/vijesti/Mljekare-otkazuju-otkup-mlijeka/lat/177346.html

http://www.rtvbn.com/338960/Na-Manjaci-prosipaju-mlijeko

Najopširniji tekst sam našla na DeutscheWelle sajtu, ironično.

http://www.dw.de/spasiti-mljekare-u-bih-po-svaku-cijenu/a-18355531 

Kako sam ja čula, stanje je sad takvo da se ponekad u selima pojavi otkupljivač koji nudi 27 feninga po litru!

I prosto mi nevjerovatno, i ljutim se i čudim se… Znam, to je činjenica, neuki i nesposobni ljudi nam vode državu. Ako se od njih očekuje spas, od toga nema ništa. Propadoše mljekari.

Ali ne čudim se ja njima. Čudim se „nama“, koji kupujemo to tuđe-slađe mlijeko, umjesto domaćeg.

Sjećam se, prvi put sam čula da postoji neka razlika između mlijeka kad nam je došla tetka iz Njemačke, prije jedno 15-20 godina. Kod nas se tada, kao i dan danas, pilo domaće mlijeko, ali ne iz prodavnice već kupljeno direktno od ljudi koji su muzli kravu. Tetka je prokomentarisala kako joj je to mlijeko jako, ona navikla na blaže, a i ima neki miris. Kakvo je to razblaženo mlijeko? – pitala sam se. Naše mlijeko je seljačko, gospoda piju drugačije – mislila sam.

Kupovali smo i mi mlijeko u prodavnici, ali uvijek nam je bilo važno da je od domaćeg proizvođača. A i to se pije samo kad nestane onog što je donijelo dijete čovjeka koji je muzao svoju kravu. milk.xlarge

Tu naviku sam prenijela i u novu kuću. Mlijeko mi donosi teta koja čisti zgradu. Svako jutro, čeka me litra mlijeka ispred vrata. Marku ga plaćam. Em jeftinije, em mi samo dolazi. A zadovoljstvo što imam domaće mlijeko za djecu umjesto kupovnih mućkalica sa tragovima antibiotika i sl. – neprocjenjivo.

Znam ljude koji kupuju tuđe. Kažu da im je ljepšeg okusa, da fino miriše. Smatraju da je kvalitetnije. Njihovo pravo, ne može im se sporiti. Zašto bi neko trošio svoj novac na nešto samo zato što je domaće, a ima bolju i jeftiniju ponudu od nekog stranog? Zar ne bi trebalo da taj domaći ima više poštovanja prema svom kupcu pa da podigne nivo, napravi bolje, makar ambalažu, ako je već tako mnogo do nje?

Tu sad već moram da primjetim da izgleda nije ni novac u piitanju, jer ne vidim da je tuđe jeftinije. Znači, vodimo se ljepotom ambalaže i mišlju da je skuplje kvalitetnije?

Pričajmo o ukusu i mirisu. Gledala sam jedan dokumentarac o vodi, flaširanoj vodi. Negdje u SAD-u su nudili ljudima da isprobaju različite vode. Komično je bilo. Kad su rekli ljudima da je voda iz Francuske, svi bi je hvalili, isticali kako se osjeti kvalitet i superiornost ukusa. A onda ih ošamare izjavom da se radi o običnoj vodi iz česme, koju niko neće da pije jer je navodno groznog okusa. Prikazivali su čak i jednu punionicu flaša, koja koristi upravo običnu vodu iz lokalnog vodovoda, ali imaju riječ IZVOR u imenu, i ljudi su to kupovali. Uh, kako mi je žao što se ne sjećam imena filma, rado bih okačila link.

Vratimo se našem mlijeku. Nevjerovatno, mlijeko se prosipa svinjama, baca se. U vremenu krize i besparice, nije se našao niko ko bi skupio gomilu flaša, potražio mušterije po gradu i dovozio im mlijeko od tih ljudi kojima su mljekare prestale otkupljivati mlijeko.

milkman

Težak posao? Hmm, pa jeste. Ma ne, to bi bio skroz lagan posao, milkman, raznosač mlijeka. Nego, težak posao ubijediti našeg čovjeka da mlijeko koje je izašlo iz kravinih sisa, krave koja živi tu negdje na okolnim brdima, mlijeko koje je neko muzao u kantu i presuo u flaše, flaše natovario u kese, gajbe, i dovezao do njega, eto takvo mlijeko da nije prljavo, gadno, opasno i sl. Uuu… Mnogi zaziru od takvog mlijeka. milk2

Ne, ne – Samo mlijeko koje je izašlo iz sisa neke daleke krave koju je muzla mašina koja se redovno steriliše nekakvim sredstvima i koje je u crijevima teklo do nekih velikih kanti, lonaca, i koje je onda bilo presipano u cisterne koje su vozile to u mljekaru u kojoj su se ubijale sve moguće bakterije koje su se mogle do tad razmnožiti u tom mlijeku, pa je onda još izvađena masnoća iz njega, pa bog te pit’o šta mu sve rade, i onda kad se to mlijeko uspe u fino pakovanje, onda se dugo vozi u kamionu, leži u skladištu, leži na policama prodavnice – e takvo mlijeko je dovoljno prefinjeno za nepce našeg sirotog Bosanca.

Odakle god da je, važno je da je industrija upletena. Oni brinu za nas, naše zdravlje. Higijena je prebitna. Nema veze što se može čak čuti i glasina da se mlijeko iz tetrapaka pravi od mlijeka u prahu, naravno uvezenog, jer kod nas nema postrojenja za pravljenje toga. Šta ima veze, pa i bebe jedu mllijeko u prahu, a zna se da bebama samo najbolje! Kako mislite nije bebeća hrana mlijeko u prahu? A nego šta je? Možda vilinska prašina? Nešto dodaš, nešto oduzmeš ali to je to – mllijeko u prahu. Koje je nekad bilo mlijeko, izašlo iz krave, koju je možda i ruka muzla.

Prosto se grozim kad vidim kuda ide ovaj svijet sa svojim strahom od prirode i prirodnog. Vjeruje se svakom ko ima moć. Ima poslovica „Apsolutna moć kvari apsolutno“. Kvarna su ta gospoda koja upravljaju nama. Ubijedili nas da je njihovo bolje. Bacamo naše i hrlimo njima kao muve bez glave. Sutra ćemo piti obojenu vodu, koja će mlijeka imati možda samo u tragovima. Nećemo imati pojma o tome jer nas to i ne zanima. Važno je da je strano. Važno je da je NOBLES.

Duša me boli za ovim čovjekom