Jezikova muka

Šta me snađe, pod stare dane, strani jezik da učim! Teško meni?

Hmm… Pa baš i nije. Prvo, što se tiče godina – u drugim zemljama ljudi i u penziji počinju da uče strani jezik, kao neku vrstu mentalnog razgibavanja. Što bi meni sa 30 trebalo to da bude problem? Jezik nije nikakva „viša matematika“, pa da zahtijeva višu inteligenciju.

O.K., zahtijeva rad. Ali kakav je to rad? Čitanje knjiga, gledanje filmova, pričanje sa ljudima… Zar to nije zapravo baš zanimljivo? Naravno, ima i onog rudarskog posla, gdje moraš napamet da bubaš neke stvari. Ali, ako se postaviš i pokreneš kako treba, onda ništa od toga ne pada teško, nego je to sredstvo kojim ubrzavamo razumijevanje sadržaja koji nas zanimaju.

Čini mi se da je  većini ljudi koji počnu da uče neki jezik problem to što počnu sa pogrešnim stavom o tome. Smatraju da neko treba da ih nauči. Da je dovoljno ići 2 puta sedmično na časove i da između i osim toga ne treba ništa više da se radi.

Ja nisam nikakav stručnjak, ali učila sam i naučila engleski i francuski dovoljno dobro da mogu opušteno da ih koristim, pričam, čitam… A svojevremeno i kineski (sad natucam). Njemački sam učila u školi, totalno nezainteresovano i dok sam još mislila da je strani jezik nemoguća misija.

Sa pripremama za odlazak u Njemačku, počelo je i obletanje oko njemačkog.

Kao prava gastarbajterska gospođa, naravno da sam otišla tamo, bez da sam ga i naučila. Učila sam ja, učila… Od srede do petka, al’ se nisam odmakla dalje od početka. Ništa više ne nauči ljenčugica ta, nego što je i pre znala JA, JA, JA, JA, JAA! 

ucenije

Prepisujem status sa fb-a: „Kakve savršene korice… Ja, da se uopšte natjeram da otvorim knjigu, moram dugo da buljim u ove dvije nasmiješene dame i zamišljam kako mi govore – Možeš ti to, hajdeee! Push, push, puuuush! ..Majke mi, kao da se porađam koliko mi je teško. Ima li gdje kakve motivacije? Neki zanimljiv sajt, nešto..“

 

Kad se mora sve je teško, pa mi došlo da ovim tekstom pokušam da se prisjetim šta su to neke glavne smjernice i savjeti za savladavanje stranog jezika koji su mi ranije pomogli. A možda nađem i nekog sapatnika i saputnika na tom putu, da mi bude lakše.

Pamtim riječi drugara poliglote  – To je lako. Samo uzmeš i pročitaš neku knjigu, naučiš sve riječi iz nje. Poslije malo pregledaš gramatiku i to je to. 

U suštini, slažem se sa čovjekom. Tako nekako i ja sada. Ali, da krenemo od početka…

  • ODLUKA

Osnovna stvar koja je potrebna da bi se naučio neki strani jezik je odluka. Morate da odlučite da ćete ga naučiti. Ako krenete u to sa mišlju – Idem da probam, vidjećemo kako ide… Slabe su šanse da ćete pregurati neke naporne momente koje će se pojaviti. Ili ćete odustati ili ćete se zadovoljiti nekim presporim tempom napretka koji vam neće donijeti sposobnost komunikacije ni za 10 godina „učenja“. A onda kriva loša učitejlica… Ne!

Vi kad odlučite da hoćete da propričate jezik, ako idete na časove postavljaćete pitanja, nećete ostavljati prostora predavaču da bude „loš“. Iz njega ćete izvalčiti sve što vam treba.

Možda vam se misija i ne ostvari. Nema veze. U svakom slučaju sa ovakvim stavom doguraćete mnogo dalje nego iz početne tačke – Probaću, pa dokle stignem.

  • NAPADNI JEZIK SA SVIH STRANA, odnosno NAPADNI SEBE JEZIKOM

Klučna stvar je da se okružiš sadržajima koji te interesuju, i onda je učenje zadovoljstvo.

Ja sam malo batalila ovu knjigu sa fotke, sad su mi literatura dječije priče. I ne samo da se ne moram tjerati da „otvorim knjigu“, nego mi ne može biti dosta.

slikovnica

Neodoljivo 🙂

 

Kakve stvari pratiš na netu? Šta misliš da to sad počneš da radiš na tom stranom jeziku? Naravno, na početku je smor, ništa ne razumiješ. Ali ako se držiš tema koje te zanimaju, neće ti biti mrsko da svaki dan iz nekog članka pogledaš par riječi na Google Translate (i poslušaš). Poslije nekog vremena ćeš već imati ozbiljniji vokabular.

Slušaj radio. Isto, nema veze što ne razumiješ. Važno je da ti jezik uđe u uho. Na početku će djelovati da prebrzo pričaju, ne možeš ništa da pohvataš. Poslije nekog vremena riječi se razdvoje, možeš da čuješ one koje znaš. Usvajaš izglovor.

Meni je za učenje francuskog glavni bio franceculture. Oduševio me njihov program. Kad pomislim samo na sve stvari za koje sam čula samo zato što sam učila francuski…

Stvarno, kad učiš strani jezik, zapravo učiš i o mnogim stvarima iz druge kulture. Slušaš muziku, gledaš filmove, čitaš knjige za koje ne bi čuo da se nisi bacio na učenje jezika.

  •  SLOMI JEZIK

Slomi svoj jezik u ustima. Ponavljaj, imitiraj ono što čuješ. Ne može samo da upijaš, jezik mora i da izlazi iz tebe. Za dobar izgovor je potrebno mnogo vježbe, tj. bolje reći dugo vježbanja.

Za ovo je najbolje imati neki udžbenik sa cd-om, pa slušaš i uporedo čitaš tekst. Mogu se naći i na netu takve stvari, audio snimak sa transkripcijom.

Vježbaš dok ne uvježbaš da izgovaraš isto tako brzo i tečno kao onaj koga slušaš.

Džaba ti čitav riječnik u glavi ako te ne razumiju kad pričaš.

Znam, ovo je mnogima teško. Osjećaju se blesavo, kao da se foliraju ako pokušaju stvarno da izgovaraju ono što čuju. Naše R ostaje naše na svim jezicima. Ali nije to problem. Akcenat je jedna stvar. A izgovor druga.

Sjećam se kako sam jednom 100 puta ponavljala jednoj Amerikanki address, address… A ona je čula samo a dress, a dress (haljina)… What dress? Morala na kineskom da joj kažem šta hoću, da me razumije.

  • ZRNO PO ZRNO POGAČA

Na početku se brzo napreduje i to daje motivaciju. Međutim, što se više uči, osjećaj napretka se teže uočava a to može da ubije volju.

Naša narodna „Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača“ je zlatno pravilo kad se radi o učenju stranog jezika. Ne može se ništa na brzinu. Ali upornim i konstantnim radom uspjeh će doći.

Jedna drugarica koja je studirala kineski, odličan student bila, poslije godinu dana boravka u Šangaju spremala se za polaganje ispita, visoki nivo poznavanja jezika. Jako teško. Uhvatio je očaj. Kaže – Da sam učila bilo koji drugi jezik ovoliko sad bih bila stručnjak, ovako.. ništa. Kako sam tako slabo napredovala za ovih godinu dana?! Ona prije mene što je išla kaže da joj se mnogo popravio kineski dok je bila ovjde, baš je bila zadovoljna. A ja… Ništa!

Nije ništa, nego je ona došla već sa odličnim znanjem jezika. Da bi postalo još bolje trebalo je neviđeno da se radi, jer kineski na tom nivou stvarno postaje težak. Brrr… Kad se sjetim – biraš između 4 sinonima, svaki se koristi u posebnoj situaciji, ne smiješ da brkaš, svi sadrže isti znak, ali drugi im je različit i nekad je na prvom a nekad na drugom mjestu…  Uglavnom, nije se ona pokolebala, nego je pogurala još malo i eno je, mlati lovu na osnovu svog znanja.

  • PONAVLJANJE JE MAJKA ZNANJA

Sve što se ne ponavlja ispari. Dakle, ponavljati se mora. Obavezno bi bilo zapisivati novonaučene riječi, možda i bez prevoda. Samo riječi. Čitati ih s vremena na vrijeme.

Meni kad je dosadilo pisanje šarala sam po riječniku. Zaokruživala one koje „naučim“, pa ih kasije pregledala. Što se tiče riječnika, što ranije se počne koristiti jednojezični, to bolje. Čak i kad znate značenje riječi, nije loše pogledati u takvom riječniku primjere upotrebe.

Jedna sveska za riječi i jedna za gramatiku, tako je preglednije. I ponavljaj.

———————

Tako, moji vi, ja sad učim njemački. Imam izgovor za gledanje filma, čitanje knjige. Evo uskoro će biti pročitana moja prva knjiga na njemačkom. Baš mi se svidjela. Ih, kad bih ja na srpskom uzela baš ovo da čitam… Vjerovatno nikad. Ovako – Yann, mnogo mi je drago što smo se upoznali.

Yann